Ponašanja roditelja koja će olakšati djetetov boravak u vrtiću

• Pozitivan stav roditelja prema vrtiću
• Povjerenje u osobe koje će se u vrtiću brinuti za njegovo dijete
• Boravak s djetetom u vrtiću tijekom prvog dana
• Aktivno uključivanje roditelja u igru
• Redovito dovođenje djeteta u vrtić
• Donijeti predmet uz koji je dijete emocionalno vezano (dudu, gazu, dekicu, omiljenu igračku i sl.) i uz koju se može umiriti (tzv. prijelazni objekt)

Kada ostavljate dijete u vrtiću nastojte:

• Definirati količinu vremena koju će dijete provesti samo, bez roditelja (“idem na posao”) – naglasiti potpunu vjerojatnost svog povratka („kad to obavim vratit ću se po tebe“).
• Navesti odgajatelja kao osobu koja će se brinuti o djetetu („teta će te čuvati dok se ja ne vratim“).
• Definirati aktivnosti u koje se dijete može uključiti za vrijeme boravka u vrtiću (“ti se igraj s kockama dok se ja ne vratim po tebe”).
• Kratko se opraštati s djetetom, inače ostavljate dojam nepovjerljive i nesigurne osobe šio nepovoljno utječe na dijete.
• Pri povratku po dijete roditelji se ne zadržavaju dugo u sobi (kako ne bi predstavljali uznemiravajući faktor za ostalu djecu).

Što može otežati odvajanje?

• Nesiguran, zaplakan roditelj.
• Roditelj koji, ne oprostivši se od djeteta, doslovno pobjegne.
• Roditelj koji od svog djeteta traži dopuštenje za odlazak (“Mogu li sada otići?”; “Reci mi kad mogu otići i sl.).
• Roditelj koji se dugo zadržava na vratima sobe.